Dying Is a Part of Our Lives

TRPLJENJE I UMIRANJE DIO SU LJUDSKOG ŽIVOTA

Samim trenutkom rađanja već se pripremamo na sve kušnje života, samo što toga tada još nismo svjesni. Ugledamo svijet i život kreće. Rastemo, napravimo prve korake, dobijemo prve zubiće. I tada već osjetimo prvo trpljenje. Ali sve su to samo sitnice koje još tako mali zapravo ni ne razumijemo. A onda dolazi vrtić, škola, počinjemo se razvijati i pretvarati u ljude. I tu sad već nešto više znamo o životu, neke stvari bolje razumijemo. Zamjećujemo ljude oko sebe koji se nose sa rznim problemima. I sam se tu pronalazim i nažalost krećem u prvu životnu bitku zajedno sa svojom majkom. Iznenada se dogodi bolest. Majka ostaje u bolnici, a bolest je vrlo ozbiljna. Saznajem samo da su upitni dani. Moja majka vodi bitku za život, prepuštena teškom trpljenju. Zajedno s njom i moj život postaje veliko trpljenje i dani postaju mjeseci, a mjeseci godine. Čeka se srce koje će spasiti moju majku. Oko mene samo suze, tuga, tišina i čekanje. Ni sam zapravo ne znam što će se dogoditi, ali cijelo vrijeme vjerujem da će se dogditi čudo i da će moja majka preživjeti i ozdraviti. Moja vjera i nada u jednom trenutku postaju stvarnost. Stiglo je srce za moju majku. Još uvijek postoje dobročinitelji na ovm svijetu, tako je i ovo od jednog donora. A sad još samo da se sve sretno završi. I opet sati postaju dugi kao dani, ali stiže sretna vijest. Moja majka preživjela je teško trpljenje u svom životu i oporavlja se sa novim srcem. Njen oporavak je težak, ali ona je hrabra i odlučna i sve to ponosno trpi i kreće dalje. Život moje obtelji ponovno se vraća u normalu. Prošli su mjeseci i moja majka postaje opet ista kao i prije. Teškom životnom sudbinom dobivam potvrdu da ljudski život sa sobom nosi teret koji je kod svakog čovjeka različite težine. Osviješten životom, smatram da ni u jdnom trenutku ne smijemo posustati i predati se, ali ujedno se moramo nositi sa svim životnim prilikama i neprilikama. Možda prerano za moju životnu dob, ali postao...